1. Glavna stranica
  2. O jeziku

Slovaci izvan domovine

U svijetu danas živi gotovo 2,8 miliona iseljenih Slovaka. Zakon o Slovacima koji žive u iseljeništvu donesen je 2005. godine. Njime je reguliran status Slovaka koji živi u iseljeništvu, njegova prava i dužnosti na području Republike Slovačke, kao i postupak priznavanja statusa Slovaka u iseljeništvu i djelovanje središnjih organa državne uprave u odnosu prema Slovacima koji žive u iseljeništvu. Slovak u iseljeništvu je osoba koja nije državljanin Republike Slovačke, ali ima slovačku nacionalnost ili slovačko podrijetlo i svijest o kulturno-jezičnoj slovačkoj pripadnosti. Svijest o kulturno-jezičnoj slovačkoj pripadnosti podrazumijeva pasivno znanje slovačkog jezika i osnovno znanje o Slovačkoj ili aktivno opredjeljenje pripadnosti slovačkoj etničkoj zajednici. U pojedinim državama postoje procjene o broju Slovaka, stoga se i podaci često razlikuju.

Status nacionalnih manjina uređen zakonima imaju samo Slovaci koji žive u zemljama srednje i jugoistočne Europe. Uglavnom se radi o manjinama sa živom kulturnom tradicijom, vlastitom inteligencijom i razgranatim sustavom kulturnoga života. Slovaci koji žive u zapadnoj Europi i u prekomorskim zemljama nemaju ovakav pravni status manjine uređen zakonima pojedinih zemalja.

Slovake u inozemstvu moguće je podijeliti na dvije skupine:

  • na Slovake i njihove potomke koji su se našli u tuđini uslijed političkih promjena naime nakon raspada ugarske države 1918. godine i u slučaju Podkarpatske Ukrajine 1945. godine. U to vrijeme velik broj Slovaka (bilo da se radi o starosjediocima ili doseljenika nakon završetka osmanskih ratova) našao se na području današnje Mađarske, Srbije, Hrvatske, Rumunjske, Ukrajine i Poljske. Posebno su u Mađarskoj Slovaci bili izloženi asimilaciji, tako da je danas od procijenjenih nekoliko sto tisuća nakon prvog svjetskog rata prema mađarskoj statistici ostalo tek 10 450 (1990. godina), dok se po slobodnoj procjeni radi o broj od oko 110 000 Slovaka.
  • na Slovake koji su migrirali u inozemstvo od druge polovine 19. stoljeća (iz Ugarske), nakon prvog svjetskog rata (iz ČSR) i nakon drugog svjetskog rata, nakon 1948. godine, ali i kasnije i sve do danas.

Najveći broj Slovaka živi u SAD - 1 200 000 (statistički podatak iz 1990. godine je 1 882 915). Procjena za Kanadu je 100 000 (statistički podatak iz 1991. godine je 29 350, pri čemu razlika proizlazi iz različite tehnike popisa u SAD i u Kanadi). Procjena broja Slovaka u Južnoj Americi je 50 000 (naime u Argentini, Brazilu, Urugvaju i Venecueli), u Australiji i na Novom Zelandu 12 000, u Njemačkoj 25 000, u Austriji 25 000 i u Francuskoj 13 000, u Velikoj Britaniji oko 90 000. U ostalim državama riječ je o nekoliko stotina Slovaka.

U mnogim zemljama gdje žive Slovaci slovački zna samo generacija koja je iz Slovačke odselila (Argentina i druge zemlje Južne Amerike, Australija, Švicarska) i njihovi potomci komuniciraju na jeziku države u kojoj žive. U Sjedinjenim Američkim Državama slovački govore i slijedeće generacije, no oni koriste razna narječja. Značajnu ulogu u tome ima manjinsko školstvo.

Napr. u Rumunjskoj ( za razliku od Mađarske, Poljske i sl.) na slovački jezik regenerirajuće utječu slovačke škole. Pozitivno na održanje slovačkog utječe dolazak potomaka emigranata na Ljetnu školu slovačkog jezika i kulture SAS u Bratislavu koju već 40 godina održava za zainteresirane Studia Academica Slovaca - centar za slovački kao strani jezik.

U Republici Češkoj opada broj slovačke djece kao posljedica toga što od 52 000 miješanih brakova u Češkoj čak 95,5 % ima češku nacionalnost, dok slovačku ima samo 4,2 %.

Internetski portal Slovaka koji žive u inozemstvu