Povijest
Pravijek
Prvi sačuvani dokazi o naseljima u Slovačkoj datiraju sa kraja paleolita približno prije 250 tisuća godina. Klimatski je to vrlo dugačko razdoblje izmjene ledenih razdoblja a međuledenim razdobljima. Iz ovog razdoblja datira pronalazak lubanja neandertalca u mjestu Gánovce i kipić Venere u mjestu Moravany. Otprilike od 5000-4000 p.n.e. pojavljuju se prvi poljoprivrednici (nalazi kamenih sjekira, klinova, posuda u špilji Domica).
U brončano doba se u Slovačkoj pojavljuje velik broj raznih arheoloških kultura. Njihovi ostaci jesu nalazišta brojnih brončanih srpova, kola sa kotačima od savijenih rama i ostaci drvenih objekata građenih bez korištenja čavala.
Željezno doba i tehnologije spojene sa ovih razdobljem u Slovačku su vjerojatno stigle iz područja Anatolije ili Italije. U Slovačkoj se počinje razvijati iskapanje željezne rude, olova, zlata i soli. Po prvi puta se ovdje pojavljuje grnčarsko kolo.
Dolazak Kelta
Od kraja 4. stoljeća p.n.e. u Slovačku u više navrata dolazi prvi imenom poznat etnik- Kelti. O njihovoj prisutnosti sačuvani su zapisi u rimskim izvorima.
Kelti su napravili nekoliko utvrđenih naselja - oppid. Neka od njih, naprimjer Bratislavski oppidum, od tada su neprekidno naseljeni, o čemu postoje dokazi. Većina njih je pak živjela u malim naseljima, kuće su gradili od drveta, a zaključavali su ih željeznim bravama. Kelti su bili spretni zanatlije - kovači, grnčari, proizvođači kovanog novca, poljoprivrednici i trgovci. Održavali su bliske kontakte sa grčkom i rimskom civilizacijom, koje su na njihovu kulturu imale snažan utjecaj.
U 1. stoljeću p.n.e. na područje današnje Slovačke dolaze Dačani i tada dolazi do miješanja keltske kulture i stanovništva sa Dačanima. Godine 10. p.n.e. Dačane su porazili Rimljani i tako su pomaknute granice Rimskog carstva na srednji Dunav. Dačani u Slovačkoj nestaju negdje u 1. stoljeću n.e. Germanski napadi sa sjeverozapada dovršili su likvidaciju većine Kelta. Na sjeveru Slovačke Kelti su se uspjeli održati sve do 2. stoljeća naše ere.
Krajem 4. stoljeća Rimsko carstvo se nalazi u dubokoj krizi. Započela je seoba naroda koje je pridonijelo raspadu Rimskog carstva. Veliki dio starosjedioca pobjegao je iz zemlje ili je poginuo u borbi sa novim narodom. Zbog napada nomadskih plemena Huna tada su područjem Slovačke prolazila mnoga plemena, npr. Vizigoti, Ostrogoti, Longobardi i Gepidi. Oni su imali svoje središte u blizini Slovačke - između rijeke Tise i rijeke Dunava.
Dolazak Slavena
Jedno od plemena koje je u ovome razdoblju postepeno napredovalo bili su Slaveni. Prvi val na naše je područje došao tijekom 5. i 6. stoljeća. Novi doseljenici često su ostali živjeti uz starosjedioce. Slaveni su u to vrijeme kolonizirali tek oko 10% područja, ostatak je još uvijek bio divlja netaknuta zemlja. Poznavali su ječam, proso, pšenicu, mak, lan. Bavili su se poljoprivredom i uzgojem stoke. Bili su dobri zanatlije - posebno sposobni u izradi nakita i glinenog posuđa. Slaveni su na zapadu došli u doticaj sa Franačkim carstvom. Obzirom da Slaveni u početku nisu sudjelovali u velikim borbama, iz tog je vremena sačuvano vrlo malo pisanih tragova.
Polovinom 6. stoljeća u Podunavsku nizinu upala su plemena Avara. Pod njihovim utjecajem Slaveni su prestali spaljivati svoje mrtve i počeli pokapati tijela.
Samovo carstvo
U 6. stoljeću Slaveni su došli u područje gdje su se tada nalazila nomadska plemena Avara, što je izazvalo nekoliko ustanaka. U jednom ustanku sudjelovao je i franački trgovac Samo, kojega su Slaveni za njegovu hrabrost i vojničke podvige izabrali za kralja plemenskog saveza - Samovog carstva (623-658). Nakon Samove smrti 658. godine raspao se i plemenski savez Slavena.
Velika Morava
Od 8. stoljeća slavenska plemena se počinju ponovo udruživati. U prvoj polovini 9. stoljeća nastaju dvije nove tvorevine, Moravska kneževina (na čelu je Mojmir I.) i Nitranska kneževina (na čelu je Pribina). 833. godine Mojmir I istjerao je Pribinu iz Nitranske kneževine te potom ujedinio dvije kneževine, tako je nastala Velika Morava. Istjeran Pribina utvrđuje se kod jezera Balaton gdje gradi utvrdu Blatnograd.
Porast utjecaja Velikomoravskog carstva izazvao je otpor Istočnofranačkog carstva. U nastojanju osloboditi se istočnofranačkog utjecaja vladar Rastislav se godine 861. obratio papi Nikoli I. sa molbom da pošalje biskupa i svećenike za izobrazbu svećenstva, ali nije uspio. Sa istom molbom oslovio je i bizantskog cara Mihala III. i ovaj je 863. na Moravu poslao vjeroučitelje na čelu sa sv. Konstantinom i Metodom.
Konstantin ( prije smrti primio je redovničko ime Ćiril) i Metod odmah nakon dolaska na Moravu osnovali su prvo slavensko učilište (Velikomoravsko učilište gdje su poučavali slavenski kler), sastavili slavensko pismo - glagoljicu, uveli su staroslavenski u vjerske obrede i donijeli su prijevod liturgijskih i biblijskih tekstova, koje su pripremili prije dolaska. Njihova misija na Velikoj Moravi predstavlja važnu etapu u povijesti Slavena i Slovaka.
O nestanku Velike Morave nisu sačuvani točni podaci. Nakon napada nomadskih plemena Mađara pod vodstvom Arpada 906. ili 907. godine Velika Morava je vjerojatno izgubila svoj utjecaj, postepeno se raspala a područje Slovačke počelo se pripajati Ugarskoj koja je tada bila u procesu nastanka.
Slovačka u Ugarskoj
Godine 1000. se Štefan I koji je završio proces formiranja Ugarske postao prvi ugarski kralj. Područje Slovačke postalo je dio Ugarskog kraljevstva na vrijeme od gotovo tisuću godina. U 16. stoljeću pojavljuje se opasnost od Turaka, jer je 1521. godine Osmansko carstvo usmjereno na Ugarsku. Kralj Ljudevit II. Jagelovski podcijenio je opasnost i 29. kolovoza 1526. ugarska vojska bila je poražena u bitci kod Mohača, kada se dogodio pad kralja i njegovo utapanje u Dunavu. Poraz u bitci kod Mohača bio je odlučujući za 175 godina vladavine Turaka u Ugarskoj. Turci su bili poraženi tek 1683. godine kod Beča. Započelo je postepeno istiskivanje Turaka iz Ugarske koje je okončano 1685. godine.
1740. godine na prijestolje dolazi Marija Terezija poznata po svojim reformama. Reformirala je vojsku i osnivala manufakture - nekoliko i u Slovačkoj (Šaštín, Halič, Holíč). U poljoprivredi je podržavala uzgoj novih kultura. Reformirala je i sudstvo, ublažila neke kazne,, a usvojen je i princip da su svi pred sudom formalno jednaki. Reformom školstva (Ratio educationis) uvela je obavezno pohađanje škole i stvorila temelje naprednog školstva.
Njezin sin Jozef II. nastavio je sa reformacijama u Ugarskoj. 1781. godine izdao je tzv. "patent o toleranciji" kojim je dao određene vjerske slobode protestantima i drugim nekatoličkim konfesijama. Godine 1785. ukinuo je samoupravu po stolicama i uveo deset državnih distrikta, preselio je mnogo centralnih ugarskih ureda iz Slovačke u Budin te srušio kmetstvo u Ugarskoj (godine 1781. u Češkoj).
.jpg){kind=link}
Slovački narodni preporod
Proces formiranja slovačkog naroda imao je izuzetno težak tijek (ugnjetavanje os strane mađarskog plemstva, mađarski nacionalizam i represije na području Slovačke). Inteligencija, uglavnom svećenici postaju branitelji slovačkih prava. Među glavnim ciljevima bilo je i ozakonjenje književnog slovačkog.
Prvi je slovački pokušao kodificirati katolički svećenik Jozef Ignac Bajza koji je napisao prvi roman na slovačkom jeziku Događaji i iskustva mladića Renea René mládenca príhody a skúsenosti izdan 1783. godine. Njegov jezični oblik nije bio stabilan te njegov prijedlog nije zaživio.
Inteligencija je u to vrijeme bila podijeljena na katolike i evangelike. Katolici su za Slovake tražili vlastiti jezik dok su evangelici podupirali biblijski češki odnosno jedinstvo Čeha i Slovaka te odbijali kodifikaciju književnog slovačkog jezika.
Katolički svećenik Anton Bernolak kodificirao je 1787. godine književni slovački (nazivan bernolakovčina) na osnovi zapadnoslovačkog narječja.
Drugi uspješan kodifikator bio je Ljudevit Štur. Početkom 1843. godine Štur je upoznao svoje bliske prijatelje sa idejom spojiti katoličke i evangelističke Slovake jedinstvenim književnim jezikom. Za osnovu je izabrao srednjoslovačko narječje posebno zbog njegove rasprostranjenosti, izvornosti i jasnoće. 11. srpnja 1843. godine sastali su se Lj. Štur, J.M. Hurban i M.M. Hodža u Hurbanovoj župi u mjestu Hlboké, gdje su dogovorili postupak uvođenja slovačkog u praksu.
Slovačka nakon raspada Ugarske
28. listopada 1918. Slovačka je postala dio Čehoslovačke. Među slovačkim ličnostima zaslužan za osnivanje republike je M. R. Štefanik koji je kao diplomat u službi Francuske pomogao T.G.Masarikovi i E. Benešu uspostaviti odnose sa predstavnicima Saveznika. Aktivno je organizirao nastanak čehoslovačkih legija što je dovelo do stvaranja disciplinirane i za akcije sposobne vojske nazvane Čehoslovačke legije. Prvi predsjednik države postao je 14. studenog 1918. Tomaš Garrgue Masaryk. Slovačka je bila dio Čehoslovačke sve do 1939. godine kada je nastala prva Slovačka republika.
Nakon 2. svjetskog rata Čehoslovačka je bila obnovljena i dospjela je pod utjecaj SSSR-a. 11. srpnja 1960. donesen je novi ustav koji je deklarirao da je u Čehoslovačkoj pobijedio socijalizam. Naziv Republika Čehoslovačka(ČSR) promijenjen je na Čehoslovačku socijalističku republiku (ČSSR) i proglašena je socijalistička država. Promjena režima, kao i promjena u vanjskoj politici nastupili su tek nakon studenog 1989. kada se dogodila tzv. Nježna revolucija. Čehoslovačka je ponovo postala demokratska država orijentirana na Zapad. U proljeće 1990. donesen je ustavni zakon koji je sadržavao i promjenu naziva države na Češku i Slovačku federativnu republiku (ČSFR). U lipnju 1990. su u ČSFR održani prvi slobodni izbori. Ubrzo nakon donošenja dokumenta Deklaracija o suverenosti Republike Slovačke Deklarácia o zvrchovanosti Slovenskej republiky od strane Slovačkog nacionalnog vijeća (17. srpnja 1992.) pobjednici čeških i slovačkih izbora u Bratislavi su dogovorili podjelu države.
1. rujna 1992. bio je donesen, a 3. rujna 1992. potpisan Ustav SR. 1. siječnja 1993. slijedio je miran podjela države ČSFR na današnju Slovačku i Češku. Nakon 75 godina postojanja zajedničke države Čeha i Slovaka nastala je Republika Slovačka, a njen prvi predsjednik bio je Mihal Kovač.
intro.slovakia.general.source http://sk.wikipedia.org