Meki izgovorde, te, ne, di, ti, ni

Ako nakon suglasnika d, t, n slijedi samoglasnik e, i, í, ili dvoglasnik ia, ie ili iu, izgovaramo iz meko - kao ď, ť, ň.

deti /ďeťi/
teta /ťeta/
pekne /pekňe/
rodina /roďina/
ticho /ťicho/
nikto /ňikto/
dívať sa /ďívať sa/
dieťa /ďi̯eťa/
peniaze /peňi̯aze/
cvičenie /cvičeňi̯e/

Iznimke: jeden [jeden] , ten [ten] , tamten [tamten] , sveter [sveter] , tip [tip] , politika [politika] , titul [titul] , druge strane riječi itd.

U opisu izgovora slovačkog jezika susrećemo se sa pravilom koje nalaže u ovakvim slučajevima mekan izgovor i suglasnika l. Danas se pak l na ovakome mjestu obično izgovara tvrdo.

ale izgovara se kao /ale/, iako je propisano /aľe/
lebo izgovara se kao/lebo/, iako je propisano /ľebo/
lipa izgovara se kao /lipa/ iako je propisano /ľipa/