Glagoli

Glagoli izražavaju zbivanje, radnju ili stanje osobe, životinje i stvari.

Dijelimo ih na:

Prema značenju:

  1. samostalni
    • glagoli radnje (izražavaju radnju)
      • povratni
        česať sa, umyť sa, učiť sa
      • nepovratni
        čítať, písať, hovoriť, cestovať
    • glagoli stanja (izražavaju stanje)
      • povratni
        tešiť sa, báť sa, cítiť sa
      • nepovratni
        rásť, ochorieť, kvitnúť
  2. pomoćni
    chcieť, smieť, môcť, vedieť, mať (=mať povinnosť), byť (=existovať), začať, prestať, stať sa...

Glagole radnje dalje dijelimo na:

  1. predmetni
    • prijelazni
      čítať (knihu), variť (polievku), kúpiť (dom)
    • neprijelazni
      rozprávať sa (s bratom), pripravovať sa (na vyučovanie)
  2. bez predmeta
    plakať, sedieť, cestovať

Prema vidu na:

  1. svršene
    napísať, prečítať, dojesť, dopiť
  2. nesvršene
    písať, čítať, jesť, piť

Prema refleksiji na:

  1. povratni
    tešiť sa, báť sa, usmievať sa, ponáhľať sa
  2. nepovratni
    kresliť, rásť, myslieť, chodiť

Konjugacija glagola

Glagoli u svakom licu jednine i množine imaju drugi nastavak. Postoji više modela - skupine glagola sa istim završetcima imaju jedan model po kojemu se sprežu svi glagoli iz te skupine.

U slovačkom razlikujemo tri vremena: sadašnje vrijeme (píše [on/ona/ono piše]), prošlo vrijeme (písal [on/ona/ono je pisao]) i buduće vrijeme (bude písať [on/ona/ono wće pisati]).

Sadašnje vrijeme
Jednina Množina
Infinitiv 1. lice 2. lice 3. lice 1. lice 2. lice 3. lice 2. lice jednine, imperativ 3. lice jednine, prošlo vrijeme
br-ať ber-iem -ieš -ie -ieme -iete ber! br-al
chudn-úť chudn-em -eš -e -eme -ete chudn-i! chud-ol
chyt-ať chyt-ám -áš -áme -áte -ajú chyt-aj! chyt-al
čes-ať češ-em -eš -e -eme -ete češ! čes-al
hyn-úť hyn-iem -ieš -ie -ieme -iete hyň! hyn-ul
krič-ať krič-ím -íš -íme -íte -ia krič! krič-al
nies-ť nes-iem -ieš -ie -ieme -iete nes! nies-ol
prac-ovať prac-ujem -uješ -uje -ujeme -ujete -ujú prac-uj! prac-oval
rob-iť rob-ím -íš -íme -íte -ia rob! rob-il
rozum-ieť rozum-iem -ieš -ie -ieme -iete -ejú rozum-ej! rozum-el
tr-ieť tr-iem -ieš -ie -ieme -iete tr-i! tr-el
vid-ieť vid-ím -íš -íme -íte -ia viď! vid-el
ž-ať žn-em -eš -e -eme -ete žn-i! ža-l
žu-ť žu-j-em -eš -e -eme -ete žu-j! žu-l

Korisni glagoli:

byť (biti)

Jednina Množina
ja som my sme
ty si vy ste
on/ona/ono je oni/ony sú

bývať (stanovati)

Jednina Množina
ja bývam my bývame
ty bývaš vy bývate
on/ona/ono býva oni/ony bývajú

volať sa (zvati se)

Jednina Množina
ja sa volám my sa voláme
ty sa voláš vy sa voláte
on/ona/ono sa volá oni/ony sa volajú

mať (imati)

Jednina Množina
ja mám my máme
ty máš vy máte
on/ona/ono má oni/ony majú

hovoriť (govoriti, pričati)

Jednina Množina
ja hovorím my hovoríme
ty hovoríš vy hovoríte
on/ona/ono hovorí oni/ony hovoria

mať sa (ići ( u smislu: kako ide?))

Jednina Množina
ja sa mám my sa máme
ty sa máš vy sa máte
on/ona/ono sa má oni/ony sa majú

Oslovljavanjesa ti i Vi

U slovačkom razlikujemo dva oblika oslovljavanja:

  • tykanie - ty-forma [ti oblik] koja se koristi među prijateljima, poznanicima, djecom, u obitelji, među studentima u školi itd. (neslužbena komunikacija)
  • vykanie - vy-forma [Vi oblik], oblik koji se koristi iz poštovanja u komunikaciji sa nepoznatim ljudima, odraslima, u oslovljavanju učitelja od strane učenika, u uredima, u trgovinama itd. (službena komunikacija)

Ti oblik oslovljavanja - „ty

  • Rozumieš/hovoríš po slovensky? (ty)
  • Áno, rozumiem/hovorím po slovensky, ale ešte nie veľmi dobre. (ja)

Vi oblik oslovljavanja - „vy

  • Rozumiete/hovoríte po slovensky? (vy)
  • Áno, rozumiem/hovorím po slovensky, ale veľmi málo. (ja)
  • Prajete si ešte niečo? (vy)
  • Nie, ďakujem. (ja)

Modalni glagoli

Modalni glagoli izražavaju volju, neizbježnost ili mogućnost realizirati događaj. To su glagoli koje najviše koristimo.

chcieť (hoću)

Jednina Množina
ja chcem my chceme
ty chceš vy chcete
on / ona / ono chce oni / ony chcú

smieť (smjeti)

Jednina Množina
ja smiem my smieme
ty smieš vy smiete
on / ona / ono smie oni / ony smú

môcť (moći)

Jednina Množina
ja môžem my môžeme
ty môžeš vy môžete
on / ona / ono môže oni / ony môžu

musieť (morati)

Jednina Množina
ja musím my musíme
ty musíš vy musíte
on / ona / ono musí oni / ony musia

mať (imati, imati obvezu)

Jednina Množina
ja mám my máme
ty máš vy máte
on / ona / ono má oni / ony majú

vedieť (znati)

Jednina Množina
ja viem my vieme
ty vieš vy viete
on / ona / ono vie oni / ony vedia

Modalni glagol smieť [smjeti]

Smieme ísť von? Smijem ići van?
Smiem vám ponúknuť kávu? Smijem Vam ponuditi kavu?
Smiem sa hrať s ostatnými? Smijem se igrati sa ostalima?

Glagol smieť [smjeti] često koristimo umjesto imperativa (nesmieť [ne smjeti] + infinitiv samostalnog glagola):

Nechoď tak ďaleko! Nesmieš chodiť tak ďaleko! Ne idi tako daleko! - Ne smiješ ići tako daleko!
Nerob neporiadok! Nesmieš robiť neporiadok! Ne pravi nered! - Ne smiješ praviti nered!
Nenič hračky! Nesmieš ničiť hračky! Ne kidaj igračke! - Ne smiješ kidati igračke!

Modalni glagol mať [imati] ( u značenju "imati dužnost")

Modalni glagol mať [imati] ( u značenju "imati dužnost odraditi") sprežemo

Čo mám robiť? Što da radim?
Dnes máš upratovať ty. Danas bi trebao spremati.

Često koristimo u uvjetnom obliku (kondicional):

Mal by si jesť veľa ovocia a zeleniny. Trebao bi jesti puno voća i povrća.
Mali by sme už ísť. Trebali bi smo već ići.
Čo by som mal urobiť? Što bih trebao raditi?
Mal by si dlhšie spať. Trebao bi duže spavati.
Mali by ste sa učiť. Trebali bi ste učiti.
Mal by si sa sústrediť. Trebao bi se koncentrirati.

Prošlo vrijeme

Prošlo vrijeme tvorimo iz infinitiva. Odvojimo nastavak -ť i dodamo -l.

písať on písal
čítať on čítal
brať on bral
robiť on robil
vidieť on videl*
rozumieť on rozumel*
niesť on niesol ?
ON muž písal ONI muži písali
ONA žena písala ONY ženy písali
deti písali
ONO dieťa písalo

U prvom i drugom licu dodajemo tom obliku još oblik glagola byť [biti]:

JA (ja) som písal/písala MY (my) sme písali
TY (ty) si písal/písala VY (vy) ste písali
ON (muž) písal ONI (muži) písali
ONA (žena) písala ONY (ženy) písali
ONO (dieťa) písalo (deti) písali

Za glagol byť [biti]:

JA (ja) som bol/bola MY (my) sme boli
TY (ty) si bol/bola VY (vy) ste boli
ON (muž) bol ONI (muži) boli
ONA (žena) bola ONY (ženy) boli
ONO (dieťa) bolo (deti) boli

Negacija:

JA (ja) som nebol/nebola MY (my) sme neboli
TY (ty) si nebol/nebola VY (vy) ste neboli
ON (muž) nebol ONI (muži) neboli
ONA (žena) nebola ONY (ženy) neboli
ONO (dieťa) nebolo (deti) neboli

Buduće vrijeme

Za glagol byť [biti]:

ja budem my budeme
ty budeš vy budete
on/ona/ono bude oni/ony budú

Negacija: ( nebyť )

ja nebudem my nebudeme
ty nebudeš vy nebudete
on/ona/ono nebude oni/ony nebudú

Buduće vrijeme nesvršenih glagola

Buduće vrijeme ovi glagola tvorimo vrlo jednostavno:

buduće vrijeme glagola byť [biti] + infinitiv nebyť [biti] + infinitiv
budem písať nebudem písať
budem robiť nebudem robiť
budem sa kúpať nebudem sa kúpať
budem jesť nebudem jesť

PAŽNJA! Glagol ísť (ja idem, ty ideš...) je nesvršeni glagol. Buduće vrijeme ovog glagola ísť je pak ja pôjdem, ty pôjdeš, my pôjdeme itd.; njegova negacija: nejsť (ja nejdem, ty nejdeš...) - buduće vrijeme: ja nepôjdem, ty nepôjdeš itd.

Buduće vrijeme svršenih glagola

Svršeni glagoli već sami po sebi izražavaju buduće vrijeme. Stoga za njih ne postoji sadašnje vrijeme.

  • ja robím (nesvršeni)
  • ja urobím (svršeni) - buduće vrijeme (iako ne koristimo budem, budeš ... [ja ću, ti ćeš …])
Nesvršeni glagol (infinitiv) Sadašnje vrijeme Buduće vrijeme Svršeni glagol (infinitiv) Sadašnje vrijeme Buduće vrijeme
jesť ja jem ja budem jesť dojesť - ja dojem
piť ja pijem ja budem piť dopiť - ja dopijem
čítať ja čítam ja budem čítať prečítať - ja prečítam
platiť ja platím ja budem platiť zaplatiť - ja zaplatím

Imperativ

Imperativ (zapovjedni oblik) tvorimo od trećeg lica množine.

Infinitiv Sadašnje vrijeme Ti oblik oslovljavanja (ty) Vi oblik oslovljavanja (vy) 1. lice množine (my)
čítať oni/ony čítajú (ty) čítaj! (vy) čítajte! (my) čítajme!
hovoriť oni/ony hovoria (ty) hovor! (vy) hovorte! (my) hovorme!
hrať oni hrajú (ty) hraj! (vy) hrajte! (my) hrajme!
uspávať oni uspávajú uspávaj! uspávajte! uspávajme!
stavať oni stavajú stavaj! stavajte! stavajme!
skákať oni skáču skáč! skáčte! skáčme!
skladať oni skladajú skladaj! skladajte! skladajme!

Imperativ za glagol byť [biti]:

ty buď! ti budi
my buďme! mi ćemo biti
vy buďte! vi budite

Npr.:

Infinitiv Ti oblik oslovljavanja (ty) Vi oblik oslovljavanja (vy) 1. lice množine (my)
otvoriť ústa otvor ústa! otvorte ústa! otvorme ústa!
zhlboka dýchať zhlboka dýchaj! zhlboka dýchajte! zhlboka dýchajme!
piť čaj pi čaj! pite čaj! pime čaj!
jesť vitamíny jedz vitamíny! jedzte vitamíny! jedzme vitamíny!
užívať lieky užívaj lieky! užívajte lieky! užívajme lieky!
prísť na kontrolu príď na kontrolu! príďte na kontrolu! príďme na kontrolu!

Kondicional

Njime izražavamo uvjet ispunjenjem kojega bi se radnja mogla dogoditi. Tvorimo ga vrlo jednostavno - glagolu u prošlom vremenu dodamo česticu by:

Sadašnje vrijeme Prošlo vrijeme Kondicional
Píšem list.
(Pišem pismo.)
Písal som list.
(Pisao sam pismo.)
Písal by som list.
(Pisao bih pismo.)
Mám čas.
(Imam vremena.)
Mal som čas.
(Imao sam vremena.)
Mal by som čas.
(Imao bih vremena.)

Najčešće ga koristimo u složenoj rečenici sa veznikom keby [kada bi]

Písal by som list, keby som mal čas. Pisao bih pismo, kad bih imao vremena.
Keby som chcel, išiel by som do kina. Kad bi htio, išao bih u kino.

Pozor:

  • Písal by som list, keby by som mal čas.
  • Keby by som chcel, išiel by som do kina.

Iza veznika keby [kada bi] stoji samo glagol u prošlom vremenu.

Aktivni particip

  • Chlapec píše vetu.
  • (práve teraz) píšuci chlapec
    (upravo sada) pišući dječak

Aktivni particip tvorimo od 3. lica množine - oni/ony píšu [oni pišu] - dodavanjem nastavka -ci/ca/ce - píšuci [pišući]. >Ima oblik pridjeva, sklanjamo ga po modelu cudzí [tuđi].

Infinitiv Sadašnje vrijeme Aktivni particip
čítať oni čítajú čítajúci žiak (= žiak, ktorý práve číta)
čitajući učenik (učenik koji čita)
tancovať oni tancujú tancujúce deti (= deti, ktoré práve tancujú)
plešuće djete (djete koje pleše)
robiť oni robia robiaci muž (= muž, ktorý práve robí)
radeći muškarac (muškarac koji radi)
nevidieť oni nevidia nevidiaci človek (= človek, ktorý nevidí, je slepý)
muškarac koji ne vidi
ON ten spievajúci muž ONI spievajúci muži
ONA spievajúca žena ONY tie spievajúce ženy
tie spievajúce deti
ONO to spievajúce dieťa

Pasivni particip

  • Chlapec píše vetu.
  • (práve teraz) písaná veta
    (upravo sada) pisana rečenica

Trpni oblik (particip) tvorimo tako da od infinitiva písať [pisati] odvojimo nastavak -ť i dodamo -ný (kod nekih glagola -ený, -tý) - písaný [pisani].

písať - písaný písaná veta
čítať - čítaný čítaná kniha
volať - volaný volané číslo
robiť - robený robená práca
kúpiť - kúpený kúpené mlieko
kresliť - kreslený kreslený obrázok
ukryť - ukry ukryté deti
umyť - umy umyté jablko
zaľúbiť sa - zaľúbený zaľúbený Tomáš

Svi trpni oblici (particip) sklanjaju se kao pridjevi prema modelu pekný [lijep].

ON ten zaľúbený muž ONI zaľúbení muži
ONA čítaná kniha ONY tie čítané knihy
tie volané čísla
ONO to volané číslo

Prijelazni i neprijelazni glagoli

Predmetni glagoli, koji izražavaju radnju dijelimo na:

  1. Prijelazni - su glagoli koji imaju objekt u akuzativu bez prijedloga
    • Žiak píše úlohu.
    • Eva číta knihu.
    • Nemám čas.
    • Vidím moju sestru.
    • Poznáš ju?
  2. Neprijelazni - su glagoli koji nemaju objekt u akuzativu bez prijedloga, ali imaju objekt u akuzativu sa prijedlogom ili objekt u ostalim padežima.
    • Rozprávame sa o prázdninách.
    • Žiak sa pripravuje na vyučovanie.

Svršeni i nesvršeni glagoli

Većina slovačkih glagola može imati dva oblika: svršeni (radnja je već završila) i nesvršeni (radnja je u toku, nije završila). Npr.:

umyť sa (svršeni) umývať sa (nesvršeni)
učesať sa (svršeni) česať sa (nesvršeni)
obliecť sa (svršeni) obliekať sa (nesvršeni)

Nesvršeni - ne znamo je li radnja, koju izražavaju ovakvi glagoli već završila ili još traje, eventualno da li će se ponoviti.

Jano čítal knihu. Ne znamo da li je već pročitao cijelu knjigu ili će je još čitati.
Jano jedol halušky. Ne znam da li je pojeo ili će još jesti.
Jano písal list. Ne znamo da li je pismo gotovo ili će Jano još pisati.

Svršeni - radnja, koju izražavaju već je završila. Većinom ih tvorimo pomoću prefiksa.

Jano prečítal knihu. Pročitao je cijelu knjigu, radnja je završena.
Jano dojedol halušky. Pojeo je - više neće jesti, žličnjaci su svi pojedeni.
Jano napísal list. Napisao je - više neće pisati, pismo je napisano, gotovo.
  • čítať - dočítať
  • jesť - dojesť
  • písať - dopísať, napísať
  • ...

Primjeri:

nesvršeni svršeni
obliekať sa obliecť sa
vyzliekať sa vyzliecť sa
obúvať sa obuť sa
vyzúvať sa vyzuť sa
písať napísať
pýtať sa opýtať sa
jesť dojesť
raňajkovať doraňajkovať
učiť sa naučiť sa
robiť urobiť
hľadať nájsť
brať vziať
zarábať zarobiť
platiť zaplatiť
čítať prečítať
kupovať kúpiť
predávať predať
dávať dať
študovať vyštudovať
klásť položiť
vstávať vstať
upratovať upratať
uspávať uspať

Bilješka: Ne morate nužno učiti oblike svih ovih glagola. izaberite one, koji su vam potrebni i sa kojima se najčešće susrećete. Svršeni/nesvršeni oblik ostalih glagola lako ćete naći u rječniku.

Razlika između ísť (ići) i chodiť (hodati)

  • ísť - jedanput
  • chodiť - više puta, ponovo, redovito, često
Kde je Jano? Išiel do školy. sada, jednom
Na akú školu chodí Jano? Chodí na strednú školu. kakvu školu pohađa, u kojoj školi se obrazuje
  • Chodíte často na Slovensko? Nie, teraz ideme prvýkrát.
  • Ako často chodíš do zahraničia?
  • Chodíš stále na istú školu?
  • Kam ideš? Idem do kina. Chceš ísť so mnou?
  • Chodíte radi na koncerty?

Buduće vrijeme ova dva glagola tvorimo različito.

Ja idem zajtra do školy. Ja idem sutra u školu.
Ja pôjdem zajtra do školy. Ja ću sutra ići u školu.
Ja chodím na strednú školu. Ja idem u srednju školu.
Ja budem chodiť na strednú školu. Ja ću ići u srednju školu.

Zanimljivost:

Chceš ísť so mnou? Želiš ići sa mnom?
Chceš so mnou chodiť? Želiš li sa mnom hodati? (biti u vezi)

Pažnja dakle na razliku između ovih glagola.